Mona{ka
zajednica
Svetogorsko
mona{tvo je proizi{lo iz isto~nog mona{tva i prestavqa wegov reprezen-
tativni izraz sve do danas. Mona{ki `ivot se zaokru`io i oblikovao u 3.
i 4. vek posle Hrista, u ~etiri osnovna oblika (izraza),i to: erimitski
(pustiwski),kinoti~ki (skitski), kinovijski
(op{te`iteqni) i filantropski (~ovekoqubivi). Ovi oblici sa~inavaju mona{ki
na~in `ivota.
Pod
erimitski na~in `ivota podrazumeva se pustiwski na~in `ivota . Sami se
brinu za svoje duhovne i li~ne potrbe.
Pod
kinoti~kim (skitskim) sistemom podrazumevamo `ivot monaha u zasebnim kelijama.
Oni sami brinu za svoje li~ne potrebe, li prihvataju zajedni~ko,veoma labavo,
ure|ewe po pitawima bogoslu`ewa, duhovnog dodstva i li~nih op{tewa. Zajedni~ki
starac (duh- hovnik), zajedni~ki hram i zajedni~ka trpeza svake nedeqe
bili su spoqni izraz skit- skog mona{kog `ivota. Najzna~ajnija takva zajednica
bio je Skit u Egiptu. Ovim se obja{- wava
poreklo re~i ”skit”, koje se zadr`alo i do dans. Oblik ove zajednice mona{kog
`ivota ima neke sli~nosti i povezanosti sa dana{wim idioritamskim na~inom
`ivota u manastirima Svete Gore.(Danas,od
po~etka devedesetih godina, svi manastiri u Svetoj
Gori
su op{te`iteqni).
Kinovijski
(op{te`iteqni) sistem, sli~an je dana{wem op{te`iteqnom na~inu `ivota u
manastirima Svete Gore.
Posledwi
oblik `ivota pripisuje se delatnosti svetog Vasilija Velikog.On }e u grado-
vima
uvesti ustanovu dobrotvornih (~ovekoqubivih) zajednica (op{te`i}a),u ~emu
monah i
ina~e stalno u~estvuje na svojevrstan na~in,kao {to je svojevrstan i sam
wegov `ivot. (Ovim
vidom mona{kog `ivota sveti Vasilije daje jo{ jedan zadatak mona{tvu:da
radom
poma`e
one koji su u oskudici i nevoqi i tako, kroz qubav prema bli`wima, poka`u
i qubav prema Bogu). Ma
koji oblik mona{kog `ivota da sledi, monah ima uvek isti ciq - da pstigne
zajednicu sa Bogom. Neprekidnim podvigom vrlina on dosti`e bestrasnost
(du{e), a stalnim napredovawem u molitvi prelazi u bogovi|ewe. Krajwi ciq
mona{kog `ivota je susret i razgovor s Bogom na nivou op{tewa li~nosti.
Spoqna strana za postizawe ovog pos- ledweg ciqa jesu tri bitne vrline:
devstvenost, siroma{tvo i posli{nost, podr`ani molitvom i trudom.
Mona{ka
svakodnevnica je podeqena u tri osmo~asovna dela: jedan za molitvu, drugi
za
odmor
i tre}i za poslu{ewe (zanimawe). Poslu{ewe ili zanimawe ima trostruki ciq:
opskrbqivawe
skromnim sredstvima za odr`avawe `ivota,pomagawe bli`wih, i izbega-
vawe
lo{ih pomisli koji ulaze u svest, posebno u vreme lakomislenog odmora.
Mona{ke
rukotvorine
i umetnine bile su oduvek, kao i danas, jedinstvene i tra`ene, pre svega
dela ikonografije i drvodeqstva. Me|utim, wihova zna~ajnija dela koja su
preobrazila
pogled
varvarske Evrope, bila su: kr~ewe divqih {uma, isu{ivawa vodenog zemqi{ta,
uvo|ewe
novog na~ina obra|ivawa zemqi{ta, opismewavawe nepismenih naroda i obli-
kovawe
neoformqenih jezika u kwi`evne. U vezi sa wihovim zanimawem je i aktivno
mona{ko ~ovekoqubqe.